Umjetnik u središtu pozornosti: Kenji Kobayashi

Kenji Kobayashi

Rođen u Tokiju, Japan

Nastupa sa Shen Yunom od 2010

“Najdublje značenje moga života je pružiti drugima nadu i sreću. Prava umjetnost budi dobrotu, vjeru i poštovanje prema nečemu većem od nas. Prije dvadeset godina me Shen Yun inspirirao. Danas, dok stojim na ovoj pozornici, nastavljam s istom inspiracijom i dijelim ju sa svijetom.”

Kada si prvi put pokazao zanimanje za ples?

2006. godine s 9 godina sam prvi put pogledao Shen Yun predstavu u Japanu, i bio sam u potpunosti oduševljen plesačima na pozornici. Još uvijek se sjećam točke Mongolian Grasslands. Nisam prestao razmišljati o tome, posebice o jednom plesnom pokretu. Kad sam došao doma ponavljao sam taj pokret pred majkom svaki dan. Kasnije sam saznao da se radilo o kineskoj plesnoj tehnici zvanoj kružni skok. Od tog dana sam sanjao da ću postati plesač poput njih.

Sljedeći razlog je, da sam unatoč tome što sam bio mlad ipak razumio da Shen Yun otkriva progon Komunističke partije Kine nad Falun Gongom. Dok sam još bio dijete, moja baka je bila nezakonito zatvorena u radnom logoru od strane KPK. Kako bi pomogao spasiti ju, dijelio sam letke i rekao mnogim ljudima o progonu, nadajući se da će što više ljudi shvatiti što se stvarno događa.

Što ti se najviše sviđa kod nastupa na pozornici?
Isprva je to bio onaj osjećaj koji dobiješ nakon što se tvoj teški rad prepozna, i odjednom sve postane smisleno. Nastupati znači davati sebe publici, i njihove reakcije nam zaista puno znače kao umjetnicima. No tijekom vremena sam također počeo uistinu uživati u procesu, probama i brušenju pokreta, te na posljetku prezentiranju na pozornici. Volim biti na pozornici, posebice kad izvodim kompleksne i slojevite likove. Zaista uživam otkrivati i utjelovljivati njihove osjećaje.

Imaš li ikada strah od nastupa ili tremu na pozornici?
U počecima sam znao biti nervozan. Poslije, kad sam stekao više samopouzdanja u svoju plesnu tehniku, sam manje osjećao nervozu. Međutim, prije sam znao biti i pomalo arogantan jer nisam shvaćao koliko je prostran svijet umjetnosti. Nakon što sam naišao na nekoliko zastoja u svojoj plesnoj karijeri, polako sam počeo shvaćati koliko sam malen te sam počeo razvijati osjećaj poštovanja prema svijetu scenskog nastupa. Trenutno, istovremeno uživam i poštujem pozornicu...Čini mi se da je u tome balans.

S više od 100 nastupa tijekom sezone, kako održavate svježinu i visok umjetnički standard?

Prije svakog nastupa kažem si da moram plesati bolje nego na prethodnom nastupu, zato jer uvijek postoji mjesta za napredak. Umor osjetiš tek onda kad postaneš uljuljan u rutinu. Ali umjetnost nema granica, ako tvoje srce ostane znatiželjno uvijek će pronaći nešto novo. Naravno, postoje trenutci kada ćete se osjećati bezvoljno, ali ustrajnost je ključna.

Također, sa svakom predstavom dolazi nova publika. Idealno gledano, izvodio bi svaku predstavu kao da je prva. Ali realistično gledano, ne možete uvijek vidjeti jasno publiku, i stvari se mogu činiti repetitivnima. Stoga morate pronaći unutarnju motivaciju kako biste oživjeli svaku izvedbu.

Što je najsvjetlija točka tvoje dosadašnje karijere?
Sve što sam prošao sa Shen Yunom—mogućnost da idem na turneje po svijetu, da upoznajem ljude iz različitih gradova i kultura, da isprobavam raznoliku kuhinju i upoznam prekrasne krajolike! Također volim fotografiju, posebice volim fotografirati poznate planine, rijeke i povijesne lokacije.

Koju ulogu ima Falun Dafa u tvome životu i plesnoj obuci?

To je moja nit vodilja—moj kompas. U svakodnevnom životu, lako je zaplesti se u emocije, te ganjati rezultate, sumnjati u sebe, žaliti se i kriviti druge. Bez Falun Dafa učenja, iskreno sumnjam da bi bio dobra osoba.

Duhovna praksa mi pomaže da se oslobodim ega, ili još iskrenije rečeno, da makar budem na putu ka otpuštanju ega. Pomaže mi da se ne izgubim u težnji za slavom i bogatstvom i da ne živim samo za ugađanje vlastitim emocijama. Ponekad krenem pratiti negativne misli i izgubim se, ali učenja mi uvijek pomognu da se vratim na ispravan put.

Stoga bih rekao da mi je Falun Dafa iznimno važna. U životu i u plesu, pomaže mi da ostanem racionalan i dobar, te da uvijek težim biti bolja verzija sebe. Također sam iznimno zahvalan što sam okružen kolegama, studentima i učiteljima koji svi dijele iste vrijednosti. Konflikti se mogu dogoditi bilo gdje, ali moja duhovna praksa me podsjeća da uvijek pogledam unutar sebe umjesto da krivim druge.

Da li je život unutar Shen Yuna zahtjevan?
Da, Shen Yun ima vrlo visoke standarde—za ples i za moralni karakter—povećanjem standarda se nastavljamo poboljšavati. Umjetnost nema granica; ako ne napredujete, zaostajati ćete.

Svaka nova generacija izvođača je još talentiranija od prethodne, što definitivno stvara pritisak, ali me također i motivira da rastem i umjetnički napredujem.

Iskusio sam mnoge faze. Isprva je plesati bilo jako teško. Kasnije kad sam vidio rezultate sam dobio motivaciju. Ali sam često znao zapeti i zastati. Moj pogled na život je trebao promjenu. Kada se moj pogled proširio, otvorio se sasvim novi svijet. Svaka faza ima svoje izazove, i najčešće su najteže bitke one unutar nas samih. Za mene je najveća lekcija da uvijek dam najbolje od sebe neovisno kakvi su ishodi ili rezultati.

Što čini klasični kineski ples posebnim?
Klasični kineski ples ima duboke povijesne i kulturološke temelje, i nevjerojatno je ekspresivan. Jako je opsežan i slojevit. Uključuje glumu, izdržljivost (shen-yun), pokrete i položaje (shen-fa), i tehničke vještine poput okretaja i skokova. Sve su to osnove klasičnog Kineskog plesa, koji je iznimno bogata umjetnička forma.

Kako se centriraš prije predstave? Kako se opuštaš nakon predstave?
Prije predstave, uvijek osiguram da sam dobro zagrijan, te da sam u svojem najboljem mentalnom stanju, i prilagodim se osjećajima koje tijelo pokazuje taj dan. Nakon izvedbe, volim tople kupke kako bi se opustio mentalno i fizički.

Koji ti je omiljeni hobi ili zabava i zašto?
Volim fotografiju, pisanje poezije i kuhanje. Kada sam dirnut nekim prekrasnim prizorom ili iskustvom volim to pretočiti u poeziju. To je moj način razgovora sa sobom i bilježenja vlastitih emocija. Čak ako moje pisanje i nije dobro, to je i dalje način da se izrazim. Nekada sam pisao više od stotinjak pjesama godišnje.

Fotografiju jednostavno volim. Bez nekog određenog razloga.

U posljednje vrijeme sam se zaljubio u kuhanje, nevjerojatno je opuštajuće, nagrađujuće, i naučio sam mnogo. Kuham japanska, kinesku+a i zapadnjačka jela.

Na neki način su kuhanje, fotografija i ples slični: stvaraš nešto, uviđaš da je drugačije od onoga što si zamislio, onda studiraš zašto, ponovno eksperimentiraš i učiš iz tog procesa.

Navedi jednu neočekivanu teškoću odlaska na turneje?
Definitivno duge vožnje autobusom.

Koje je tvoje najomiljenije mjesto koje ste posjetili tijekom turneje i zašto?
Japan! Japan! Japan! Nisam dugo tamo nastupao, ali nadam se da uskoro hoću.

Koja je najupečatljivija uloga koju si izvodio?
Zhao Yun u Riding Alone to the Rescue. To je jako ekspresivna i komplicirana uloga, puna dramatičnih uspona i padova. Ta je uloga jako nagrađujuća, ali i jako zahtjevna. Zhao Yun je odan, hrabar, inteligentan i nesebičan. Sve te nedaće, uključujući njegovu žrtvu i odanost, su me istinski dotakle.

Što smatraš najvišim stupnjem plesa?
Gledano sa strane tehničkih vještina, to je ono što zovemo shen-dai-shou (“tijelo vodi ruke”) i kua-dai-tui (“kukovi vode noge”).

Kada tehničke mogućnosti dosegnu određeni stupanj, najvažnija ostaje kulturološka dubina i ono što nosiš iznutra. Započinje sa izvođačevom samo kultivacijom; to je najvažnije. Umjetnička izvrsnost leži u načinu korištenja pokreta i ekspresija, kako bi publika doživjela nešto nezaboravno. Ta jedinstvena kvaliteta i unutrašnji osjećaj, su nešto što drugi ne mogu oponašati.

Kada bi mogao sjesti i razgovarati sa mlađom verzijom sebe, s početka karijere, što bi rekao?
Radi više i jače. Budi skroman i ne žali se—samo učini to.

 Shen Yun 2026 trenutno nastupa. Posjetite naša prodajna mjesta za nadolazeću turneju, koja započinje ovoga prosinca.