Žuti car s četiri lica iz mitologije

    

Kaže se da svi Kinezi imaju zajedničkog pretka: Xuanyuan Huangdi, ili "Žuti car". Prvi vladar zemalja koje će kasnije postati Kina, njegova je vladavina započela 2697. pr. n. e. kada je ujedinio plemena ravnice Žute rijeke pod jedinstvenom vladom.

Novi car imao je četiri lica koja su mogla promatrati svoje zemlje u četiri različita smjera, a kamo god bi išao pratila ga je povorka životinja. Taoistički kultivator, on je nakon mnogo godina abdicirao s prijestolja, prepustio poslove carstva svojim ministrima i povukao se kako bi se posvetio svojoj gorućoj potrazi za duhovnim savršenstvom. Dobio ga je i uzašao na nebesa jašući zmaja usred bijela dana, kako bi ga mogli vidjeti svi njegovi podanici.

Ova mješavina fantastičnog i povijesnog pokriva naše sjećanje na Huangdi. On je naizmjenično car, izumitelj, utemeljitelj i božanstvo. Dok neki moderni znanstvenici tvrde da je on bio legenda koja je zabilježena u povijesti kao da je stvarni čovjek, drevni kineski znanstvenici pisali su o njemu kao o stvarnoj povijesnoj ličnosti koja je kasnije postala legenda.

Je li on, dakle, bio božanski praotac svih Kineza, koji se borio protiv boga vjetra i boga kiše uz pomoć svoje kćeri, božice suše? Ili je on bio drevni vladar koji je izgradio ceste između kneževina i sada leži pokopan u pokrajini Shaanxi? Ili je on doista bio jedan od najranijih zabilježenih taoističkih kultivatora?

Možda je bio nešto od svega. Prema jednoj legendi, zapovjedio je svom ministru Lishou da izumi matematiku, a Cangjieu da razvije najstariji kineski sustav pisanih znakova. Njegova prva žena Leizu otkrila je svilu i svilarstvo. Njegova četvrta žena Momu pomogla je u izumu ogledala.

Sam je učestvovao i u izumu brojnih korisnih predmeta kao što su kalendar i kompas. Shen Yun ples “Odjekujući bubnjevi” iz 2006. podsjeća na legendu o tome kako je Žuti car izumio bubanj, ne samo kao umjetnički instrument već i kao instrument rata. Gromoglasni udar njegovih bojnih bubnjeva podigao je moral njegove vojske i raspršio snage njegovog protivnika. Kako legenda kaže, i njegove su trupe bile potresene, pa je izumio guqin s trzalačkim žicama kako bi umirio njihove duhove.

A budući da su glazba i medicina tako isprepletene u drevnoj kineskoj misli, možda nije iznenađujuće da je on također zaslužan za, među ostalim djelima, "Klasika unutarnje medicine žutog cara" (黃帝內經 Huángdì Nèijīng), koja se smatra najstarijom medicinskom raspravom u svijetu.

Konačno, postoji i argument da bi Huangdi mogao biti predak mnogih Kineza. Veliki povjesničar, Sima Qian, bilježi da je Huangdi imao 25 ​​sinova, od kojih je 14 dobilo vlastita prezimena, započevši klanove koji će naseliti ravnice Žute rijeke tisućama godina kasnije i oblikujući krvne loze onoga što će postati Srednje kraljevstvo.